• Povratničke tegobe Hrvata (192108)
• DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (166062)
• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite... (95631)
• OSMANSKA VLAST Tamni vilajet i beskrajni rat 1463 - 1878 (92775)

• Bošnjaci, tko ste, što ste... Da prostite...
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Mesiću okani se Brčkog, šalji vojsku na Derventu!
• Srušena nelegalna džamija u naselju Sturba kod Livna!

• Zajednička druženja nositelja ratnih vojnih odličja HVO-a pokazuju jedinstvo i snagu hrvatskog čovjeka
• Na pomolu koalicija SDP-SBIH
• To je naša zemlja, tu žive Hrvati
• Hrvatski zatočenici doživjeli su ono što ljudski um ne može pojmiti
• Obilježen početak stradanja i napada na Hrvate Zenice

Statistika

• Ukupno registriranih korisnika: 9793
• Ukupno članaka: 23656
• Ukupno komentara: 2087
• Posljednji unos: Imenovan novi Nadzorni odbor Aluminija
• Zadnja promjena: 11.01.2019. 23:44

Tata, kad` će više taj Treći?!

Piše: Crovata

Kad god se nas par prijatelja obiteljski okupimo, naše žene, poučene ranijim iskustvom, već znaju kojom temom će biti obojena konferencija i odmah se odvoje u drugu prostoriju ili na balkon. Djeca su u dječijoj sobi ili se podjednako razvrstaju prelazeći od tabora do tabora. A naša tema kao svrabež. Uvijek češemo Treći (entitet) i institucionalno nasilje nad bh Hrvatima.

Takvih okupljanja je do sada bilo bezbroj. Ipak ovo zadnje okupljanje završilo je malo drugačije, i konkretnije, ali ne zbog zasluga nas odraslih već zahvaljujući dječijoj pameti.

Usred diskusije priđe nam moj mali. Malo namršten, vidi se pun mu kofer do vrha, i kaže; „Ispričavam se što prekidam. Tata kad će više taj Treći samo o njemu pričate???!!! Ili ga uzmite ili ga zaboravite. Uvijek galamite oko toga a nama djeci govorite tiše“???!!!

Drugim riječima; dosadili ste s tom temom a rasprave su vam žučne. Otišao je a da odgovor nije ni sačekao. Sreća naša, jer što bih mu mogao odgovoriti? Stvarno? Kad će više taj Treći? Hoće li ga donijeti roda iz Hrvatske, SAD-A, ili EU-a? Možda Čović i Ljubić koji su kao par tek „prohodali“? Dodik, Sarajevo ili...? Nema šanse. Nitko Treći neće donijeti. Kako moj mali reče - ili ga moramo sami sebi uzeti ili ga zaboraviti.

Ovaj put zanemarimo sarajevsko saplitanje. Hajdemo analizirati svoj ponos i jad kojeg čine Hrvati iz matične Hrvatske, hrvatska dijaspora, i bh Hrvati kao najbitniji i najodgovorniji. Koliko važnosti toliko obveza.

Hrvatska - loše i dobre strane

Za razliku od Srbije, Albanije, i Turske, koje imaju jedinstvenu nacionalnu politiku, bez obzira radilo se o njihovom narodu unutar ili izvan matične države, u Hrvatskoj, na žalost, to nije slučaj. Zašto?

Nabrojane države su desetljeće i više udaljene od EU-a jer, kao prioritet br.1, prvo žele riješiti status svojeg naroda u susjednim džavama (Republika Srpska u BiH, Kosovo, Sjeverni Cipar), dok Hrvatska želi u EU odmah i sada što ne ide ako se ne želiš odreći svojih sunarodnjaka izvan matične države. EU ucjenjuje. Ne smiješ se miješati u unutarnje stvari susjednih država ako je to u korist vlastitog naroda ali je miješanje na štetu istih dozvoljeno i poželjno. Tuđman nije prihvatio ovakvu međunarodnu politiku i zato su ga bojkotirali dok, isti ti, srdačno su podržali koaliciju Mesić-Bošnjaci koja uspješno čini nesagledivu štetu i bh Hrvatima i Hrvatskoj.

Za razliku od tri navedene države Hrvatska je izabrala obrnuti smjer. Ući u EU a nacionalno pitanje Hrvata u susjedstvu riješiti u „europskom duhu“ metlom pod tepih. Koliko je teško ispod sarajevskog ćilima to najbolje znaju bh Hrvati. Za razliku od SDP-a HR, koji nije htio pomoći, možda je HDZ HR htio ali od EU-a nije smio što u konačnici za bh Hrvate znači; isto sr*nje drugo pakovanje. Zato što nemaju svoju matičnu državu probleme Kurda i Hrvata „rješava“ Zapad. Valjda je to danas jasno i najvećim optimistima i ljubiteljima matične maćehe.

Boli to. Tko god negira taj laže. Ali, ono što bh Hrvate ne ubije mora ih ojačati.

Od Zagreba možemo dobiti samo neku pokroviteljsku donaciju za neki filimski festival, ili neku drugu kulturnu smotru, ali pomoć u rejšavanju političkodržavotvornog statusa možemo odmah zaboraviti. Što prije prestanom s isčekivanjem zuriti u Zagreb to bolje za nas. Bar za sada.

Ako Hrvatska već ne želi, ili ne smije, pomagati bh Hrvate jer je to, navodno, miješanje u unutarnje stvari BiH, bi bilo pošteno da se ne miješa ni odmaganjem. Neka Hrvatska drži Mesića što dalje od BiH, Milanovića od Lagumdžije, a Josipovića od nježnih stiskavaca s majorizatorima Komšićem i B. Izetbegovićem jer im službenim prijemima daje legitimitet.

Ruku na srce, sve ovo što imamo, loše i dobro, velikim dijelom je zahvaljujući Hrvatskoj. Loše smo ispričali ali ima iz Hrvatske i dobrog bez kojeg bi imali još veće ništa. Možemo li Hrvatskoj zamjeriti „kratku pamet“ jer je u zamjenu za članstvo u EU „zaboravila“ bh Hrvate kad znamo da među samim bh Hrvatima ima onih koji su protiv Trećeg (HSP BiH i NSRZB, plus sitniš od tzv. hrvatskih stranaka) i plus onih što bi ne trepnuvši potpisali Treći bez Središnje Bosne i Posavine? Zapita li se netko; kako takvoj lepezi od bh Hrvata uopće pomoći? Na kraju krajeva, zašto bi Hrvati u Hrvatskoj prosjedovali zbog Sejde Komšića, izguravanja iz federalne i državne vlasti, ili zbog TV kanala, školstva ili institucionalnog nasilja od strane Sarajeva, kad na ulicama ne prosvjeduju ni bh Hrvati a radi se o njihovim glavama?

Dijaspora

Slično Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspora je slabo, ili nikako, informirana o situaciji bh Hrvata. U dijaspori ima i onih koji su prespavali više od pola stoljeća i još uvijek su u 1941. Većina ih je u Tuđmanovoj eri nakon koje se HRT odrekao bh Hrvata i tada za inozemstvo prestajemo postojati. Kad je HRT-ova metorološka prognoza vremena sa ekrana maknula kartu F BiH obojenu istom bojom kao i Hrvatska, od tog dana nestalo je sa ekrana i bh Hrvata. Ono što ne dođe na TV to se nije ni desilo niti postoji. Većina dijaspore zna koliko Sanader ima satova ali kad ih pitaš za bh Hrvate onda se čude - Zar se nisu svi odselili u Hrvatsku? Malo Hrvata u svijetu čita hrvatske portale a nitko drugi ne izvještava o bh Hrvatima. Znači glavni razlog izostanka jačeg angažmana dijaspore je neinformiranost jer ne postoji hrvatski TV kanal koji istom minutažom informira o matičnoj državi, dijaspori, i o teškoj situaciji bh Hrvata. Kako pomoći nekome za čiju ugroženost ne znaš?

Jedna izuzetno važna vijest, inicijativa, prošla je ovih dana nedopustivom nezainteresiranošću Hrvata i u Hrvatskoj i u BiH. Vijest je skoro odmah pala u zaborav. Riječ je o osnivanju tzv. »hrvatskog CNN-a« kako bi Hrvati u svijetu mogli imati i radijski i televizijski program 24 sata dnevno. Inicijativu je još prije 15 godina pokrenuo Hrvatski Svjetski Kongres (HSK). U nedavnom inteviewu za Hrvatsku Riječ fra Šimun Šito Ćorić glasnogovornik HSK-a kaže kako je Hrvatska Vlada konačno pokazala spremnost. Dok „hrvatski CNN-a“ ne ugleda svjetlo dana, fra Šito je još dodao kako se HSK založio „ponovno i uporno za bolju medijsku zastupljenost hrvatskoga izvandomovinstva u domovinskim medijima. Ta o cijelom hrvatskom izvandomovinstvu se ne izvještava ni onoliko koliko se u domovini medijski izvještava samo o jednoj županiji.“

Bez osnivanja »hrvatskog CNN-a« vapaji bh Hrvata teško mogu doći do ušiju dijaspore. Kome je to u interesu i tko se boji istine?

BH Hrvati

Prvi prioritet bh Hrvata mora biti žurna internacionalizacija problema bez koje nema senzibiliranja svjetske javnosti. Narod koji na svojoj strani nema javnost nema ni naklonost svjetske politike. Za najbržu internacionalizaciju problema potrebno je odmah prestati za traženjem milostinje a započeti sa organiziranim prosvjedima.

Prestati iščekivati milostinju od Zagreba i svih drugih destinacija „od brze pomoći“, i pritisnuti svim snagama ovoavlijske političare. Ujedinjene "Stožernike" (odličan potez) prozivati što žurnije, češće i glasnije a izdajnicima oduzeti uzurpirano pravo predstavljana hrvatskog naroda. Hrvata nema ni u Predsjedništvu BiH, ni u vlasti F BiH, dok je trenutno na nivou državne vlasti pat pozicija. Učestale nepogode stižu hrvatski narod jedna za drugom, bošnjačka politika ne želi omogućiti rješavanje problema kroz institucije, (niti će ikada dragvoljno omogućiti), i zbog toga Čović i Ljubić ne smiju gubiti vrijeme. Petnaest izgubljenih godina je dovoljno. I previše. Njih dvojica moraju naći za shodno organizirati prosvjede. Izbacivanjem iz vlasti hrvatski narod dobio je retardirani status KONSTUTIVNI NITKO I NIŠTA, što je neusporedivo manje prava od onih za koje geyovi dobijaju podršku javnosti, vlasti, SAD-a, i EU-a. Dobili bi geyovi onu stvar da nisu izašli na ulice prosvjedovati. S obzirom da ulice još nisu upoznale bh Hrvate onda nije nikakvo čudo što će ona stvar zavšiti kod njih.

Ne mogu portali voditi narod. Naše je inforimirati, ponuditi prijedloge i kritizirati. Oni što pred izbore pozdravljaju iz prijestolnice Mostara stolnog hrvatskog grada, a nakon izbora se javljaju samo iz Mostara svih bh naroda i narodnosti, kao izborni pobjednici snose najveću odgovornost. U ovom trenutku hrvatski narod u BiH nema na raspolaganju bolje. Je li to naša sreća ili nesreća (?!) ubrzo će se pokazati.

Nema više muko moja prijeđi na drugoga. Vrijeme je za; muko moja dolazi ovamo u moje šake.

Srbi na Kosovu među 95% Albanac imaju štof za izaći na ulicu boreći se za svoje interese. Malo morgen što bi se albanski specijalci povukli s punktova da nije bilo srpskih prosvjeda a kontejneri u plamenu. Nisu oni kulturni kao bh Hrvati da bi mogli trpjeti što god se nekom ćefne niti su za prosvjede čekali odobrenje iz Prištine, Beograda ili USA, kao što bh Hrvati čekaju na namigušu Inzka, SAD-a, EU-a ili sarjevske elite. Čekaj magarče dok trava naraste.

Ni seljaci ne mogu postići željenu cijenu pšenice dok ne izađu na ulice ili svojim proljoprivrednim strojevima ne zapriječe ceste. I je li to možda poziv na rat? Seljačka buna s mrtvim glavama? Ne! Prosvjed je pravo svakog pojedinca i svake zajednice. Samo bh Hrvati ne prosvjeduju jer im očito cijena odgovora. Ili?

Sve dok u hrvatskim većinskim gradovima bh Hrvati ne izađu na ulicu za njihova prava nitko drugi neće ni trepnuti, ni prstom mrdnuti. Većina revolucija i država nastala je masovnim izlaskom na ulicu. Očito, ni Treći se ne može roditi bez svoje ulice.

Protivnici imaju vremena napretek ali bh Hrvati u pješčanom satu nemaju još puno pijeska. Curenje je pri kraju. Svakim danom sve nas je manje. Kada 2013. Hrvatska uđe u EU brojni bh Hrvati prijavit će svoj boravak tamo a ovima što ostaše „svoj na svome“ preostaje još veća prdekana. Ako do tada ne riješimo svoj status onda će nas Sarajevo poručivati u papiru za ponijeti.

Ili konačno zagristi ili zaboraviti. Bar da mojem malom naglas odgovorim: Vidiš sine, ako Treći ne bude prije Božića onda će sigurno poslije Božića. A u sebi – to znači na nigdarevo.

Posavski Obzor